Karma

Da li vam se desilo da nekome popravite dan uputivši mu osmijeh? Da li vam se desilo da vama neko popravi dan uputivši vam osmijeh?

U ovom tmurnom svijetu, prepunom zavisti i mrzovoljnih ljudi, trudite se biti nasmijani i uljepšajte i sebi i nekome dan, a samim tim ćete vidjeti kako se i problemi sami rješavaju. 

Probudila me jaka glavobolja. Imala sam osjećaj da će glava da mi eksplodira, ni tableta mi pomogla nije. 

Stalno su se redale slike i riječi, jedno za drugim, pa se isprepliću, pa si postavim milion i jedno pitanje: "Zašto se ovo dešava?", "Šta da radim?" Ne časeći časa, predložih mu da se vidimo. Nije primjetio promjenu mog raspoloženja, a mene je glava i nakon druge tablete boljela.

Sjeli smo u kafić, i izvlačeći se da ne znam zašto me boli glava, i razmišljajući kako da započnem temu od sinoć, kako da ostanem smirena istovremeno, situacija se okrenula u moju korist. On je počeo sa tom pričom, kao da je osjećao o čemu razmišljam. Iskoristila sam tu priliku da mu postavim nekoliko pitanja, a između ostalog, da li mogu da pročitam njihov čet. Odobrio je to. (Odmah mi je bilo lakše, plašila sam se da mi neće dozvoliti i da ću morati da ustanem i odem, jer možda ne želi da pročitam nešto, nešto što se neće poklopiti sa njegovom pričom. Znam da sam ovim ugrozila njegovu privatnost, ali i on zna da do toga nikada ne bi došlo daa... Neću da odugovlačim).

Dadoh obećanje da neću da se naljutim i da ishitreno odreagujem, šta god pročitala, počela sam da čitam. Nije tu bilo ništa zanimljivo, bile su tu neke njene obnažene slike, koje je sama slala, slika gdje su oboje na nekoj žurci, ništa važno, ali sve vrijeme mi je govorio da ću da se naljutim na njega, a tada vidjeh i zašto.

Cio događaj, opisan u članku "Life is not a movie", ali naravno izmijenjen, opisala mu je sedam dana nakon samog događaja. Ne mogoh više da čitam, tražila sam "block" na svim društvenim mrežama, što je i uradio i na čemu sam mu mnogo zahvalna. Na pitanje zašto mi nije rekao za to, odgovorio je da mi je povjerovao i da nije htio da dozvoli da nam se neko miješa u vezu, automatski je smirio moje srce koje je htjelo da iskoči, a glavobolja je nestala.

Srećna sam, mnogo sam srećna, ali idalje je ostalo pitanje, na koje kasnije dobih odgogor, "Kako je ona znala za to? Kako zna ko sam? Kako zna ko je moj bivši momak? Zašto je lagala? Zaštooo? Ne znam". Ali jedno je sigurno, ako želite zavesti nekoga, gazeći po drugima i spletkareći, to se neće dogoditi, možda vam se samo obije o glavu! 

Nema osobe koja nije pogledala do sada bar jedan film. Prepliću se tu različiti žanrovi, ali jeste li ikada bili toliko fascinirani filmom, glumcem ili glumicom da ste se "poistovjetili" sa istim?

Da li ste izvlačili poruku iz filma ili ste isti prihvatili "zdravo za gotovo"? Da li vam je neko rekao "Ja sam se poistovjetio/la sa glumcem/icom iz filma"?

....."Zato se odjednom ponašaš kao kreten?!?!", odgovorih mu. (PS. bila je to jedna kraća veza, o kojoj ću kasnije pisati, ali napravih ovakav uvod zbog događaja koji je prethodio četvrtom nastavku "Ljubav uvijek ima pravo").

Petak, izašla sam u grad sa drugaricom. Zbog obaveza rijetko kada izlazimo, ali se dogovorismo da izađemo baš u petak. Sada se pitam, da li je to bio petak trinaesti ili?Nakon nekoliko pića u obližnjem baru, otišle smo u klub. Atmosfera odlična. Ali, ne može baš uvijek sve da bude odlično. 

"Heeeejjj, pogledaj ko ulazi!", reče mi drugarica. "Baaaš imam sreću", odgovorih ironično.

Bio je to moj bivši momak. Baš taj "poistovjećeni glumac". Da ne odugovlačim priču, pošto me je prethodeno smorio sa pričom da porazgovaramo, pristadoh i izađosmo malo ispred.

Razumijem da je nekim ljudima potrebno mnogo vremena da prebole, ali šta ako su sami okončali vezu? Bila sam pripita, uslijedila su mnogobrojna pitanja, toliko dosadna i bespotrebna.....(Eh, sad', bespotrebna kako za koga).

Vratila sam se do drugarice i ostadosmo tu još neko vrijeme. Na odlasku, on je pokušao da me poljubi, bilo je to baš kao na filmu, ali bezuspješno.

Sljedeći dan sam ispričala cijelu priču svom sadašnjem momku. Prihvatio je to dostojanstveno i sa mnogo razumijevanja.

Međutim, šta ako neko nije uspio u svom "paklenom planu"? Zašto ljudi imaju potrebu da lažima kvare odnos koji dvoje ljudi imaju? Zašto? Pitanja koja me i danas muče i nešto sa čim sam se susrela nedugo nakon ovog izlaska.

"Hej, nećeš vjerovati ko je upravo bio kod mene u poslovnici!? Tvoj bivši momak", glasila je poruka koju dobih na telefon. 

"Hah, šta da kažem", i ova je priča počela nedavno. "Znam!" Prilika da otpočnem razgovor i da dobijem odgovore na neka pitanja. 

Našli smo se to isto veče, moj dragi dečko i ja. Iscrpljena od mučenja same sebe svim tim pitanjima i plašeći se odgovora, nisam mnogo pričala. 

Rekla sam mu za informaciju koju sam dobila, ali na njegovo pitanje, "Raspitivao se za tebe ili je došao samo da bude viđen na tom mjestu?", odgovorih pitanjem, "Zašto da ti odgovorim, pola priče sam ti ispričala, za razliku od tebe koji mi ništa ne pričaš!?".

(PS. Na početku veze mi je pričao o toj ženi, "Zvala me je kod sebe u stan", "Poslala mi je čestitku na kućnu adresu, pod lažnim imenom, a zatim se javila i rekla da je ona", zatim, mislim da je tu bio i nekakav poljubac, ne sjećam se više, ali nastavak priče nisam mogla ni sanjati)

"Ne znam stvarno šta ti nisam ispričao, zašto si to rekla? A, znam! Znam šta bi moglo biti, možda si vidjela neku poruku na telefonu onda kada sam ti pokazivao i slike."

Naravno, sve porekoh, nisam mu provjeravala telefon, nisam htjela ništa da radim, željela sam od njega da čujem.

"Kakvu poruku sam mogla vidjeti? Ne znam, stvarno! A ko je ta žena?", željela sam da čujem ostatak priče, pa stadoh tu.

"Ma znaš, pričao sam ti. Smara me odavno, piše mi svaki dan. Ja odgovorim kada se sjetim, jer mi je žao nje. Nije ona loša djevojka. Neiskvarena je". Ne povjerovah mu ni riječ, ali svako slovo mi se zabolo u srce i u uši. 

"Ah, vidim kako je neiskvarena, čim te zvala samo da je jebeš", smireno odgovorih, dok je on nastavio da se izvlači.

Ni to veče nisam imala hrabrosti, plašila sam se nastavka.

" Šta ako budem morala da raskinem?", je bila posljednja misao prije nego što sam zaspala.

U naletu strasti samo mu rekoh da me kresne kao nikada, da me ne žali. Strgao je odjeću sa mene, uzeo mi lisice iz ruke i vezao me. 

"Stani! Ne mogu više! Molim te, prestani!" , govorila sam dok me je milovao po grudima i lagano ljubio. Znam  kuda to vodi, razvaliće me. I sada ga osjećam, prsti zariveni u moju vilicu dok je snažno prodirao u mene. Željela sam to, željela više od svega, da me uzme onako kao nikada do sad.  

Nakon što me odvezao, zagrljeni smo ćutali. A moje: "Sad' je moj red!", pokvarii tišinu.

Uzivali smo u toj savršenoj večeri, vodeći ljubav, kuvajući, uzivajući kraj kamina, uzeo je svoj telefon da mi pokaže nešto. Bile su to nekakve slike, ništa važno, i ništa toliko zanimljivo, do jednog detalja koji sam to veče zapazila - "Unread message"!

Zamislih se na momenat, nisam htjela pridavati značaj tome, trudila sam se, ali.. Uspjela sam. Htjela sam da uživamo, ne želim da mislim o nevažnim stvarima, hoću da ovo savršeno veče ostane savršeno.

Ali, ma koliko se trudila, radoznalost mi ne dade mira sve dok nisam saznala o čemu se radi. (PS.priča je počela mnogo ranije, prije pola godine. Ali se nisam mnogo zanimala za istu, a još tada mu rekoh da mi ne priča takve stvari).

Svanulo je, idalje se pravim da je sve u redu, ne želim da stvaram pritisak, ni da kvarim dan. Spremili smo se, prošetali, popili kafu i krenuli kući.

"Prošao je još jedan dan, a ja ne znam o čemu se radi", pomislih, "Zašto ga nisam pitala? Možda jer se plašim odgovora, možda ću vidjeti nešto što ne želim? Ne znam!".

Stvari su bile gore od očekivanih!

Razmišljajući o novom naslovu za članak i sređujući misli za novi tekst, zapitah se, koliko je važno povjerenje u vezi? Da li treba slijepo da vjerujemo osobi sa kojom smo u ljubavi? Da li treba da slušamo samo sebe ili da napravimo nekakav balans?

Koja strana ce prevagnuti, koja strana će dobiti onaj 1%?  

Dođoh do zaključka da treba da zastanemo na trenutak i poslušamo glas koji nam iz negdje iz dubine nas samih govori šta da uraimo. Koja god strana da dobije taj 1%, a ishod ne bude onakav kakvom smo se nadali, ne treba nam biti žao kasnije. Uradili smo ono za šta smo smatrali da je najispravnije za nas u tom momentu.

A, uostalom, ko kaže da je odluka, iako ishod nije onakav kakvom smo se nadali, neispravna? 

Žvotu treba pristupiti s optimizmom, i u svemu treba pronaći onu svijetlu tačku, jer ko, uostalom, zna za šta je ta odluka dobra.

Sjetite se samo koliko ste puta za takve odluke kasnije rekli, ipak je dobro što sam tako odlučio/la!

"Ljubav uvijek ima pravo" - Marie von Ebner-Eschenbach

Zašto baš započeh prvu priču sa riječima ove austrijske književnice? Da li ljubav baš uvijek ima pravo? Da li se trebamo baš uvijek voditi linijom ljubavi?

Na prvi pogled je malo zbunjujuće. Ne znate šta biste odgovorili. Započeh prvu priču baš ovako jer ću se ovom temom baviti narednih dana. Prvo bih željela da ispričam jedan nemio događaj koji mi se desio.

Sunčan septembarski dan, natprosječno toplo za ovo doba godine. Odlučismo da pobjegnemo od svakodnevnice i provedemo zajedno vikend, uživajući u ljubavi.

Odvezli smo se u jedan manji gradić, pedesetak kilomentara udaljen od naseg grada. Nervozno iščekujući da vidimo vikendicu koju smo rezervisali telefonskim putem, cijelim putem smo samo o tome razgovarali.

Zahvaljujući Google Maps aplikaciji, stigosmo na odredište. 

"Woooow, pogled je fantastičan", "Ovo mjesto je čarobno", "Imali smo sreću", su bile samo neke od riječi koje izgovorismo na ulazu. Pregledali smo i ostale prostorije i bili smo jako zadovoljni zatečenim stanjem vikendice.

Naložili smo vatru u kaminu i zagrljeni sjeli na krevet.  Osim o vikendici, tokom puta smo obavijestili jedno drugo da oboje imamo mali poklon za ovo drugo. Naravno, pošto je vikendica "checked", uslijedili su pokloni. 

Rekao mi je "Zažmiri i ispruži ruke", a zatim mi je dao svoj poklon. "Pokušaj prepoznati šta bi moglo biti". "Hahhahaahahahha", ne mogoh se prestati smijati, bile su to seksi lisice. 

Zatim je uslijedio moj poklon, pošto je bio zapakovan, rekoh mu da ne mora da žmiri. Polako je odmotavao onaj ukrasni papir i kad je napokon ugledao poklon, uslijedio je grohotan smijeh. Bilo je to "ring for sex", tačno, recepcionersko zvono za seks. 

Oduševljeni svojim poklonom, odlučismo odmah da ih isprobamo.

(Nastavak u sljedećem članku " Ljubav uvijek ima pravo 2") 

Nakon duže pauze, presrećna sam što sam vratila svoj blog i što mogu opet da pišem.

Imala sam mnogo obaveza, ali kad dođem ovdje i opišem jedan događaj iz svog života, osjećam se mnogo ljepše.

Istina, ispričala sam ja to sve  drugarici, ali da stavite dušu na papir, mnogo je teže od objašnjavanja "i rukama i nogama", kad ne možemo da se sjetimo neke riječi.  

Pozdrav za sve :-) 

Ma koliko se trudili, bilo da sakrijemo nase raspolozenje, bilo da se radujemo preko volje, tijelo nas odaje!

Samo ako malo bolje obratimo paznju, primijetili bismo te "male znakove"!

Nedavno sam upoznala jednog momka, pruzih ruku kao svakom drugom sto sam, medjutim, kako nisam jedna od onih "mlitavih zena" da samo pruzim ruku, momak se iznenadio kad je osjetio "zenski stisak". Zatim, rukovanje nije trajalo kao inace, taman da pustim ruku, on mi je zadrza jos par sekundi. Nakon toga se rastasmo.

Primijetila sam to sve, ali nisam tome pridavala mnogo znacaja, ali... uslijedila je poruka, "snazan stisak ruke je odlika jakog karaktera", drugarica mi je pokazala poruku, s obzirom da je to njen drug. 

Sta ce se dalje desavati, tek cu da vidim. 

Djela govore vise od rijeci, samo obratite malo vise paznje, posebno ako vam se neko svidja!

Uglavnom ne shvatamo ozbiljnost situacije dok sami ne dodjemo u istu, ili pak njenu blizinu.

Muskarci, fizicki jaci od zena, u 90% slucajeva. Okarakterisani su kao "jaci pol", nasi "cuvari" i sl. A, sta ako oni to iskoriste, zbog razloga koji je samo njima poznat? 

Zgrozila sam se kad sam cula da je momak, prvo ostavio svoju djevojku s kojom je bio dvije godine u vezi, a potom, ne samo da je htio da mu ona vrati sav novac koji je on "potrosio na nju" (za kafe, poklone, i ostalo), nego jos dodje i pretuce je. Ostadoh u soku, stvarno sam se svega naslusala, ali, kad se ovako nadje neka "nova" situacija, stvarno ostanem u cudu.

Po mom misljenju, svako ko ucini nesto takvo ili slicno tome, jos uvijek nije izmisljena rijec koja bi okarakterisala takvo bijedno ponasanje. Nize nije mogao pasti, iskompleksiranost se vidi i na prvi pogled, ali ovim se jos vise potvrdjuje, a to, sto ju je udario pokazuje njegovu slabost.  

"Sadašnjost je opterećena prošlošću i puna budućnosti"

 Gottfried Wilhelm Leibniz.

Da biste znali sta je tema, ne dosite zakljucak unaprijed i po koricama, procitajte knjigu!

Sve sto se jednom desi, ne mora se nikad' vise ponoviti. Sve sto se desilo dva puta, desice se sigurno i treci put.

Prepricah upravo rijeci jednog divnog pisca, Paola Koelja.

Medjutim, iako sam i sama zastupnik ove teze, u mojoj struci to se bas ne tretira tako.

Sve sto se jednom desi tretira se kao da se ponavlja duze vrijeme, nema druge prilike da se ucini ista ili gora stvar, a mozda se, opet, nikad' vise i ne ponovi.

Kako god bilo i koju god vi tezu vise voljeli, trudite se biti smireni i ne ciniti gluposti. 

Nisam mnogo vjerovala u naslov ove teme. Horoskop, karte, proricanje sudbine, nikad' me to nije nesto posebno zanimalo. Do jednom!

Slucajno se nadjoh u drustvu zene koja "gleda u karte". Predlozila mi je da i meni pogleda, a kako ja ne vjerujem u to, pristadoh bez veze, da vidim sta ce mi reci.

Proslo je to, i sve bi bilo odlicno da (Dalje)